Preminula Ana Požar, bivša zatvorenica logora Jasenovac

O ZLOČINIMA u Jasenovcu, nakon što se završio Drugi svetski rat – nije se pričalo. Kočilo se gde god se moglo u ime ideje bratstva i jedinstva. Kada smo se mi koji smo Jasenovac preživeli vratili u naša sela, sve je bilo spaljeno i bez ljudi koji su bili pobijeni u logoru. Iz tog korova je nicao život. Ponovno smo pružili ruku susedima i gotovo. Idemo dalje.

Ana Požar, nekadašnja direktorka Spomen-područja Jasenovac, koja je danas preminula, ovako je govorila o strahotama u ovom logoru u kojem je i sama bila zatočena kao dvogodišnja devojčica.

Životni put ove hrabre žene, koja je rođena oko 1939. ili 1940. godine u srpskom selu Strmen pored Sunje, bio je neverovatan, jer ju je profesionalni angažman ponovo vezao za mesto gde je kao dete patila, za zloglasni Jasenovac u kojem su ustaše umorile 700.000 ljudi, Srba, Jevreja i Roma.

Ana je bila dvogodišnja devojčica kada su ustaše u jesen 1942. godine upale u njeno rodno selo i dva susedna, i zajedno sa porodicom i komšijama deportovale je u Jasenovac, a potom u dečji logor u Sisku. Zahvaljujući članovima porodice uspela je da preživi i da napusti logor. Nakon povratka u spaljeno selo, u jesen 1944. usledio je novi napad ustaša, kada je iz tih sela odvedeno i ubijeno više od 700 ljudi. Ana i njena majka uspele su da pobegnu prema slobodnoj teritoriji na Baniji, gde ih je jedno vreme krila i spasla hrvatska porodica Roksandić.

Licitiranje žrtvama

Govoreći o licitiranju brojem žrtava u Jasenovcu, Ana Požar je rekla da je broj žrtava – nebitan.
– Žrtve su individualne. Zašto sam ja od dve godine išla u logor? Iz mojih sela stradalo je 96 đece, imamo ih sve popisane, imenom i prezimenom, godinom rođenja i stradanja – rekla je ona.

ПРОЧИТАЈТЕ
Srbija i RS u Banjaluci zajednički proslavile Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave

U istupima za medije Ana Požar prisećala se stratišta i strahota kroz koje je prošla:

– Često se pitam sećam li se ja to i čega se sećam, a šta je ono o čemu sam stvorila sliku u glavi… Celi sam život živela s tim: u kući se pričalo, u selu se pričalo, priče o tim strahotama slušala sam svaki dan. Deca su nabijana na bajonete. Jedan bi držao bajonet, drugi nabacivao decu. I smiju se ko ludi. Ženama su vadili decu iz utroba. Skoro celo naše selo otpremljeno je u logor. Bila sam dete od dve godine u toj koloni. Ne sećam se kolone. Ni Jasenovca se ne sećam, ali 1944. kad su ponovno odvodili ljude iz sela, završila sam u logoru Sisak, toga se delimično sećam…

Strahote koje je preživela podstakle su je da se posveti očuvanju sećanja i istraživanju ovog zločina, pa je nakon rata i završenog školovanja, počela da radi u Spomen-području Jasenovac 1979. Tu je najpre bila kustos, i posvetila se prikupljanju građe i očuvanju sećanja na žrtve. Ubrzo je došla na čelo ove ustanove gde je provela celu deceniju od 1980. do 1990, a njen mandat obeležio je intenzivan istraživački rad na terenu i dokumentovanje zločina.

Вруће ове недеље

Važno za sve! NBS promenila pravila o kupoprodaji deviza

Izmenom odluke o uslovima i načinu obavljanja menjačkih poslova...

Sunak „neustrašiv“ dok kucka po tastaturi, šalje poziv Britaniji: Pokažimo Rusiji ranjivost njenih baza na Arktiku

Bivši britanski premijer izdvojio poluostrvo Kola, gde se nalazi...

Pred Hutima nema odbrane: Opšte povlačenje, Saudijska Arabija hitno smenila komandanta!

Pripadnici jemenske vojske izjavili su danas da su Huti...

Нове публикације

Популарне категорије